Šta je to industrijski dizajn? Kako se štiti? Zašto je bitan?
Zakon o zaštiti industrijskog dizajna u čl. 2 st. 1 definiše industrijski dizajn kao trodimenzionalni ili dvodimenzionalni IZGLED celog proizvoda ili njegovog dela, koji je određen njegovim vizuelnim karakteristikama, posebno linijama, konturama, bojama, oblikom, teksturom i/ili materijalima od kojih je proizvod sačinjen, ili kojima je ukrašen, kao i njihovim kombinacijama.
Da bi industrijski dizajn mogao biti zaštićen on mora biti NOV i mora imati INDIVIDUALNI karakter, tj mora se razlikovati od drugih dizajnova date vrste proizvoda. Industrijski dizajn je nov ako do momenta podnošenja prijave identičan dizajn nije postao dostupan javnosti. Industrijski dizajni se smatraju identičnim ako se razlikuju samo u nebitnim detaljima.
Osnovna funkcija industrijskog dizajna jeste razlikovanje, ali i funkcija marketinga je bitan element. Dizajn svoj uticaj usmerava na potrošača koji bira proizvod na osnovu utiska koji ostvaruje u kontaktu sa spoljnom sadržinom vidljivom oku. Eventualno dodatna funkcija dizajna može biti dodatno i zadovoljenje nekih potreba.
Razlog postojanja zaštite dizajna i njegovog podvođenja u oblast intelektualne svojine leži upravo u spoznaji privredne vrednosti estetskog oblika robe.
Pravo na industrijskom dizajnu nastaje kroz formalni postupak, pred državnim organom. Taj postupak se okončava rešenjem i upisom u odgovarajući registar kod nadležnog organa. Ipak, prava nastaju retroaktivno, od momenta podnošenja prijave. Industrijski dizajn može biti ograničen teritorijalno i vremenski:
-Teritorijalno ograničenje podrazumeva da se dizajn prijavljuje za tačno određenu teritoriju. Dizajn zaštićen u Srbiji nema dejstvo van teritorije Srbije. Zainteresovano lice može zaštititi svoj dizajn u više zemalja na tri načina: Podnoseći nacionalne prijave dizajna u svim državama u kojima želi zaštitu, podnošenjem međunarodne prijave dizajna u kojoj bi naznačio zemlje od interesa i podnošenje prijave za zaštitu dizajna na nivou EU.
-Vremensko ograničenje govori da dizajn može trajati najduže 25 godina. On se prijavljuje na period od po 5 godina i produžava tako da najviše traje 25 godina u zbiru.
Autorsko-pravna zaštita ne isključuje zaštitu industrijskog dizajna. Što znači da industrijski dizajn može imati dvostruku zaštitu u sistemu intelektualne svojine.
Moralna prava na dizajnu uvek pripadaju autoru, ne mogu se prenositi, dok se pravo na ekonomsko iskorišćavanje industrijskog dizajna može prenositi. Odnos između autora i sticaoca prava uređuje se ugovorom.
Žig, odnosno logo firme iako je zasebno pravo, može biti inkludiran i u dizajnu proizvoda i najčešće jeste, ali pravo na dizajn bi bilo povređeno i u slučaju da neko napravi isti dizajn, samo uklanjajući žig sa istog, jer tu ne postoji bitna razlika.
Prepoznatljivost određenog proizvoda je deo brenda tog proizvoda. Često se kupci odlučuju za određeni proizvod baš zbog žiga (logoa firme) i/ili samog dizajna proizvoda. Industrijski dizajn doprinosi boljem plasmanu i prodaji proizvoda, a od prodaje zavisi i formiranje cene i proizvodni kapaciteti. Dodatan način zarade je prodaja prava na korišćenje industrijskog dizajna drugim firmama. Dakle, može se dozvoliti drugim firmama da koriste isti dizajn za svoje proizvode. To je najsigurnije sprovesti na osnovu ugovora o licenci ili ugovora o korišćenju dizajna.
Dizajn sajta ne treba mešati sa industrijskim dizajnom. Dizajn sajta je vezan za kod, te će imati autorsko pravnu zaštitu koja se garantuje autoru koda.
Napomena: Ovaj tekst je autorska analiza problematike vezane za industrijski dizajn, najviše Zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna. Ovaj tekst nije zamena za angaživanje pravnog savetnika, konsultanta, niti advokata u slučaju spora pred sudom.
Autor teksta: Denis Tul
